Ostavljeni tragovi

Ostavljeni tragovi

Priča o slavljenju života i snazi zajednice Interes fotografkinje Catherine Hyland za Sjevernu Koreju javio se tokom čitanja knjige Barbare Demick "Nothing to Envy: Ordinary Lives in North Korea". Počela je posjećivati sastanke izbjeglica iz Sjeverne Koreje u Londonu i otkrila da je predgrađe New Malden u južnom Londonu dom najveće grupe izbjeglica iz Sjeverne Koreje izvan Korejskog poluotoka. Stupila je u kontakt s tom zajednicom i upoznala grupu ljudi koja život slavi kroz ples, pjesmu i druge aktivnosti usmjerene na zajednicu. Zahvaljujući projektu LUMIX Stories for Change, uspjela je napraviti filmski i fotografski projekat o ovoj zajednici.

Oko 600 izbjeglica se nastanilo u New Maldenu kako bi izgradili novi život, oslobođen režima. Život izbjeglica je komplikovan, neprestano rastrgan između prošlosti i sadašnjosti. Brutalnost režima je nezamisliva: izgladnjivanje, propaganda, politički pritisci i kazne samo su neki od ekstremnih problema s kojima se svakodnevno suočavaju. Drugi donose odluke u njihovo ime. Slobodna volja ne postoji. Čak i nakon bijega, psihološka i kulturna prilagodba može biti teška zbog ekstremnih uslova koje su ljudi podnosili. U New Maldenu Korejsko društvo starijih građana (engl. Korean Senior Citizen Society) formira zajednicu za te izbjeglice. Ona im omogućava da dijele uspomene, da se uključe u različite aktivnosti i učestvuju na predavanjima. U svom filmskom i fotografskom projektu Hyland dokumentira članove ovog društva i istražuje kako nas rituali povezuju u vrijeme promjena i raseljavanja.

Nakon što se udružila s Gemom Fletcher, pronašla je i stupila u kontakt s Korejskim društvom starijih građana, volonterskom grupom koja djeluje iz stražnje sobe dobrotvorne prodavnice. Članovi, uglavnom stariji, zajedno kuhaju i objeduju. Zajedno organiziraju sve vrste aktivnosti, od časova engleskog jezika do časova sviranja tradicionalnih korejskih muzičkih instrumenata. A tu su i vježbe pjevanja u horu i tradicionalni ples. Zajednica je vrlo važna za starije članove jer im pruža sigurno okruženje, priliku za očuvanje tradicije i priliku da s drugima podijele svoje nade i snove za budućnost. Hyland je ovim projektom željela poljuljati stereotipe i pretpostavke o ljudima iz Sjeverne Koreje i njihovim životima.

Umjesto da se usredotoči na ono što je negativno i traumu koja je povezana sa životom pod sjevernokorejskim režimom, htjela je napraviti nešto ohrabrujuće. Stoga je odlučila istaknuti i rituale jer upravo oni povezuju ljude s domom i jedne s drugima. Sarađivala je s prevodiocem koji ju je mogao upoznati s ljudima i mjestima za koja inače ne bi znala. Budući da je odvojila vrijeme da sluša njihove priče, pridobila je povjerenje članova zajednice. U okviru ovog projekta snimila je nekoliko filmova i snimke u studiju. Snimanje u studiju je dan koji će Hyland pamtiti. Zajedno s bratom, scenografom Dannyjem Hylandom, i DOP-om Jorgeom Luisom Dieguezom pripremila je pozornicu na kojoj su članovi plesne grupe mogli nastupiti i pokazati svoje umijeće.

Prema fotografkinji Hyland, ovaj dan snimanja u studiju je osnažio članove zajednice jer su oni bili glavni: a od njih je samo tražila da otplešu svoje omiljene plesove. Za taj projekat Hyland je koristila LUMIX S1R s LUMIX objektivom 24–105 mm i LUMIX S1 s objektivom LUMIX S PRO 50 mm. Oni su joj omogućili da jednostavno prelazi sa snimanja fotografija na snimanje videozapisa.

LUMIX Stories for Change predstavlja saradnju između kompanije LUMIX i časopisa British Journal of Photography koja pokreće promjene putem fotografije.

Catherine Hyland

Catherine Hyland

Catherine Hyland je umjetnica iz Londona. Njene fotografije se fokusiraju na ljude i njihovu povezanost sa zemljom koju nastanjuju. Njen rad, koji se prvenstveno temelji na prikazu pejzaža, ukorijenjen je u predodžbama o izgrađenom sjećanju, rešetkama, ograđenim prostorima i nacionalnom identitetu.

Njene slike velikog formata prikazuju pokušaje čovječanstva da ukroti svoje okruženje, u čemu su neki uspješniji od drugih. Opažanje koje je dovelo do umjetničkog i komercijalnog uspjeha, prikazano na mjestima kao što je galerija Focal Point u Southendu u okviru programa RADICAL ESSEX, te izloženo u okviru događaja Month of Photography Los Angeles, takmičenja Renaissance Photography Prize, u Nacionalnoj galeriji portreta, Kraljevskom fotografskom društvu, centru LES MAGASINS GÉNÉRAUX, zgradi Somerset House, Muzeju dizajna u Londonu, te Institutu za savremenu umjetnost i Umjetničkom centru Midlands u Birminghamu. Tekući projekti fotografkinje Hyland ističu pokušaje čovječanstva da ukroti i transformira prirodu, prošlu i sadašnju.

Catherine Hyland

British Journal of Photography

Kada je riječ o fotografiji, British Journal of Photography je najdugovječnije ime na svijetu. Mjesečni časopis slavi fotografe koji ponovno otkrivaju medij i način njegovog oblikovanja našeg viđenja svijeta. Od dužih novinarskih sadržaja do dnevnih uvodnih članaka objavljenih na BJP-Online, BJP istražuje rad umjetnika oslobođenih estetskih konvencija i ideologija koje su kočile njihove prethodnike.