Olivier Anrigo je francuski fotonovinar koji je radio za novinske agencije kao što su Thomson Reuters i EPA. Još uvijek radi za AP (Associated Press). Tokom godina, svoju klijentelu je pored novinskih agencija proširio na kompanije i institucije. Nedavno je bio jedan od gotovo 400 fotografa koji su pratili Filmski festival u Cannesu. Uz toliku konkurenciju teško je izdvojiti se iz mase i uspješno snimiti željene fotografije. ‘Nakon višegodišnjeg bavljenja poslom fotonovinara naučio sam pristupati predmetu snimanja iz različitih uglova. Ključ je u promatranju.’ U Cannes je sa sobom ponio LUMIX S1 i S1R.
Filmski festival u Cannesu za Oliviera je jedinstven i poseban događaj. ‘Raspored je veoma zgusnut uz jutarnja snimanja poznatih ličnosti, konferencije tokom dana i večernja dešavanja tako da moram biti izuzetno dobro organiziran. Sve liči na maraton. Predviđanje i pravilno pripremanje su od ključnog značaja.’
Rad na festivali podrazumijeva da možete odmah u ruke uzeti odgovarajuću opremu kad god vam zatreba. Od širokog ugla do najsitnijih detalja, neprekidno morate birati koji ćete kadar koristiti. Za ovo putovanje Olivier je spakirao LUMIX S1R i LUMIX S1, LUMIX 24-105 mm f/4, LUMIX S PRO 70-200 mm f/4 te objektive Leica 16-35 mm i Leica 90-280 mm. ’Najbolji fotografi svaku situaciju mogu analizirati gotovo u trenutku te donositi odgovarajuće odluke u odgovarajućem trenutku.
Ako vidim neke zanimljive detalje na haljini ili modnom dodatku, koristim objektiv 70-200 mm. Objektiv 24-105 mm mi omogućava da pravim široke snimke radi prikazivanja osobe ili predmeta snimanja na crvenom tepihu. To može biti neka poznata glumica ili glumac, izuzetna dugačka haljina ili stilistica koja hoda po tepihu.’
Uz gotovo 400 fotografa koji rade na malom prostoru crveni tepih se veoma brzo može pretvoriti u pravu džunglu. ‘To je često slučaj uz dešavanja na crvenom tepihu povezana s velikim filmskim hitovima kao što je film Bilo jednom u Hollywoodu Quentina Tarantina s Bradom Pittom i Leonardom Di Capriom. Iako smo na fiksnoj lokaciji, uvijek se izvijamo i krivimo kako bismo pronašli zanimljive uglove, što može biti predstavljati popriličan izazov kad vam oko vrata vise dva fotoaparata.’
Filmski festival u Cannesu često se povezuje s izobiljem i ekstravagancijom. ‘To fotografu daje priliku da u onome što nije uobičajeno pronalazi stalnost. Za izvježbano oko, to je događaj koji vrvi detaljima, a to mi se sviđa!’ Na Festivalu je koristio modele LUMIX S1 i SR1. Kakvi su njegovi utisci? ‘Ti fotoaparati su veoma komplementarni. S1R me impresionirao veličinom datoteka koje je kreirao. Zahvaljujući osjetljivosti modela LUMIX S1, čak i u uvjetima slabog osvjetljenja, mogao sam snimati bez blica. Da je bilo potrebe, mogao sam izabrati viši ISO i opet dobiti velike datoteke.’ No to ne znači da uopće nije koristio blic: kad ga je koristio, bio je to blic Profoto A1 na modelu LUMIX S1R.
‘Oba načina prikaza su veoma zanimljiva i omogućavaju različite atmosfere i osvjetljenja. Na primjer, ako su to vremenske prilike dopuštale, svake večeri tokom festivala održavale su se projekcije na plaži gdje vlada posebna atmosfera. U takvim situacijama koristio sam stativ radi snimanja uz malu brzinu blende ili sam radio držeći fotoaparat u rukama uz viši ISO.’
Olivier nastavlja: ‘Rad s takvom profesionalnom opremom daje veliko samopouzdanje. Kao fotograf možete osjetiti koliko su energije, vremena i pažnje inženjeri kompanije Panasonic posvetili ovim fotoaparatima. Fotoaparatima je lako rukovati, dugmad su na odgovarajućim mjestima. Ergonomija je sjajna!’
Snimanje odličnih fotografija ovisi o mogućnosti da se fokus usmjeri na pravo mjesto. To može biti teško ostvariti uz predmete snimanja koji se kreću na crvenom tepihu i prave neočekivane geste i kretnje.
‘Zato biram način rada AFC (neprekinuti). No, često sam mijenjao način rada za tačke fokusiranja između jedne tačke, horizontalne tačke i 225 tačaka fokusa. Svi načini rada su funkcionirali veoma dobro.’
Za ovaj zadatak najviše je koristimo LUMIX 24-105 mm f/4 i LUMIX S PRO 70-200 mm f/4. ‘Oba ova komplementarna objekta su izuzetno kvalitetna kao što se može vidjeti na oštrini slika. Zbog široke ravni fokusiranja bio sam malo zabrinut prilikom korištenja modela LUMIX 24-105 mm f/4, ali moje sumnje su raspršene nakon što sam ga koristio za noćne snimke na MotoGP utrci u Kataru prošlog mjeseca.’
Fotografija Winnie Harlow, žene u crvenoj haljini, jedna je od njegovih omiljenih fotografija s kanskog festivala. ‘Winnie je 24-godišnji kanadski model s vitiligom (stanjem koje izaziva depigmentaciju kože). Njena slika u crvenoj haljini na crvenom tepihu je veoma snažna; ona se zaista izdvaja od ostalih.’
Olivier Anrigo
Francuski fotograf Olivier Anrigo je od malih nogu naslijedio očevu strast prema fotografiji. Radeći u porodičnoj firmi, Olivier je postepeno sticao veoma specifična znanja o fotografskim materijalima i jedinstvene uvide u tajne zanata.
Upoznavanje Reutersovog fotografa Erica Gaillarda označilo je prekretnicu u njegovoj karijeri. Olivier se pridružio međunarodnoj novinskoj agenciji u timu Erica Gaillarda i radio je uz najbolje fotonovinare. Naučio je kako kreirati uspješne dokumentarne priče uz saosjećajnost i metodičan pristup te je postepeno razvio vlastiti stil.
Uz strast prema fotografiranju prirode i divljih životinja, Olivier je odlučio ići na ekspedicije širom svijeta (Afrika, Evrope, Arktički krug) uz podršku institucija kao što su Fondation Prince Albert II de Monaco i Fondation Nicolas Hulot.
Danas nastavlja sarađivati kao fotonovinar s međunarodnim agencijama kao što su EPA, l’Equipe itd. Voli razmjenjivati znanja te je kreirao projekt koji mu je veoma drag: sesije foto safarija u nacionalnom rezervatu Masai Mara u Keniji i Tanzaniji.
